Velik odjek ovog članka

Pismo našeg čitatelja prenosimo u cijelosti bez intervencije redakcije - niti predstavlja naše mišljenje:

Sva stručna, uistinu zainteresirana javnost u Republici Hrvatskoj i drugdje, zna da je Matvejevićev Mediteranski brevijar vrlo cijenjeno djelo izvan prostora bivše Jugoslavije. Ovo neprimjereno jadikovanje s konca članka je u stvari naznaka da je cijenjeni profesor željan, pored stručne, i široke javne afirmacije kako za svoju personu tako i svoju političku poziciju, a po klasičnom šezdesetosmaškom ljevicarskom obrascu društvenog angažmana. Ne zaboravimo da i mnogi drugi proizvodi vrhunske kulture u tranzicijskim zemljama tavore na margini, bez obzira na svoj svjetonazor. Na kraju, bilo bi korisno podsjetiti profesora Matvejevića da mu je uza svu fascinantnu erudiciju promakla jedna jednostavna činjenica, naime: Jugoslavija više ne postoji. Nadalje, sramotna privatizacija na hrvatski način ide k svome arhiviranju, uz blagoslov svih političkih opcija, a tekući mafijaški obračuni u Zagrebu su, paradoksalno, znak da se prostor za podzemni kriminal neumitno smanjuje s približavanjem Hrvatske Europskoj Uniji. Da, hrvatska je sramota da to ne može riješiti vlastitim snagama ali joj je na čast da je krenula sređivanje stanja na bilo koji način, za razliku od nekih susjeda koji još uvijek žive u devedesetima. Sam profesor Matvejevic još uvijek kroči kroz pariške studentske barikade 1968. i kroz crvene magle promatra viziju sebe kao relevantnog angažiranog poslenika u 21. stoljecu. Sa srećom mu bilo.

Piše našoj redakciji Jozo Mišura