Tko ima korist od (pre)skupog kakaovca?

Svjetska cijena kakaovca se godinama vrtjela negdje oko 2.500 dolara, ali već prošle jeseni je počela rasti. No to još nije bilo ništa u usporedbi s ovom godinom: početkom siječnja je već bila oko 4.000 dolara, sad uoči Uskrsnih blagdana (28.3.) je 10.367,12 dolara za tonu kakaovca.

Najvažniji razlog je El Nino – ali i činjenica kako je uzgoj kakaovca razmjerno radno intenzivan proces tako da golemi dio kakaovca na svjetskom tržištu dolazi iz samo dvije države zapadne Afrike – a tamo je urod i više nego slab: „Trenutno se procjenjuje kako je urod u Obali Bjelokosti i Gani manji za dobru trećinu, a s obzirom na to da samo iz ove dvije države dolazi nekih 60% kakaovca na svjetskom tržištu je došlo i do ozbiljne nestašice na tržištu“, objašnjava Friedel Hütz-Adams iz instituta Südwind u Bonnu.

Obzirom da tolika količina kakaovca dolazi iz zapravo sićušnog djela našeg planeta, tako i ispada da je klimatski poremećaj pod utjecajem El Nina bio koban za urod. „U Gani prošle godine u mnogim područjima najprije uopće nije bilo kiše, a onda se nebo otvorilo i bilo je toliko kiše da su stabla kakaovca dugo stajala u vodi, a po plodovima se proširila plijesan i biljne bolesti“, kaže nam stručnjak. „To je upravo katastrofalna mješavina.“ Dijelom je to i krivica krčenja prašume, ali još je veći problem što su uzgajivači u pravilu toliko siromašni da nemaju mogućnosti niti za nekakvu kemiju protiv bolesti, niti za investiciju kojom bi meliorirali zemljište.

Cijena tek za budući urod

Uz cijenu koja je odjednom postala četiri puta veća se može činiti kako će onda i uzgajivači imati koristi i novac za investicije – ali daleko od toga. U tim zemljama Afrike se troši sićušna količina uzgojenog kakaovca i praktično sve odlazi u izvoz, prije svega u Europsku uniju koja je najveći potrošač ili u SAD koji je na drugom mjestu. Čokolada u našim trgovinama jest već poskupjela, ali od jednog eura koji mi plaćamo, 80 centi odlazi tvornici ili ostaje u trgovini, a samo oko 7 centi stiže proizvođaču kakaovca.

Isto tako, cijene na robnim burzama u pravilu ne znače da ćete robu dobiti istog dana: i cijena kakaovca se računa za budući urod, takozvani Futures. Još gore za uzgajivače, u Obali Bjelokosti i Gani je i golem dio – oko 80% organiziran središnjim otkupom po unaprijed dogovorenim cijenama. „Tragično je što poljoprivrednici u Obali Bjelokosti i u Gani jedva imaju koristi od ovih cijena jer su svoj urod prodali i prije nego što je cijena počela rasti“, kaže Hütz-Adams. Njemački stručnjak za kakaovac procjenjuje kako ih je većina prodala urod za nekih 1.800 dolara po toni, ali sad su u debeloj nevolji jer nemaju dovoljno uroda da bi ga prodali – koliko god se trudili ubrati kakaovac i daleko od prometnica.

Skupo, skuplje...

No na robnim burzama su cijene i za isporuke kakaovca predviđene do kraja 2025. još uvijek dvostruko veće nego što su bile prije godinu dana tako da će i uzgajivači imati barem nekakve koristi od ove eksplozije cijena. Ali većih promjena u ponudi neće moći biti u dogledno vrijeme: stablu kakaovca treba više godina dok ne počne davati plodove, sve to u vrućim i vlažnim podnebljima. Domovina te biljke, Južna Amerika, već odavno nije glavni proizvođač: na trećem mjestu po proizvodnji je Indonezija.

Na cijenu kakaovca bi svakako mogla utjecati i veća potrošnja u zemljama gdje to nije bila tradicija: „Da, u Kini i Indiji jest povećana potrošnja čokolade. Ali i te obje zemlje zajedno uvoze upola manje kakaovca nego Njemačka“, kaže nam Hütz-Adams. „Već petnaest godina slušam kako će Kinezi uskoro jesti mnogo više čokolade, ali to se još nije dogodilo.“

To znači da nema straha za uskrsnog čokoladnog zeku i druge čokoladne poslastice – ali je izvjesno da će čokolada postati skuplja. Već i poskupljenje pred Božić se objašnjavalo porastom cijene sirovina, ali onda su proizvođači imali zalihe po starim cijenama i to još nije bilo ništa u usporedbi s današnjom cijenom kakaovca.