Emtele i titele (Svaka sličnost sa stvarnim ličnostima je slučajna)

- Dugo vas nije bilo, nasmiješi se Mokra Majica.

Šest mjeseci, pomisli u sebi Kravata za Volanom, i na dobrodošlicu uzvrati osmijehom.

Tri mjeseca! Toliko je trebalo da izbriše iz sjećanja ono... Ali je Majica već pritisnula gumb i blag trzaj povukao auto u maljavi svijetli mrak automatske praonice.

Sve u dlaku isto kao prošli put, pomisli vozač. Isti mladić, ista mokra majica i pod njom iste graške bradavica, isti palac u gumenoj rukavici koji ulizivački kucka po natpisu na grudima: "imate prijatelje"...

- Vi ste namjerno htjeli da vam slogan bude gey? Pederski, rekla bi konkurencija...

Vozač se strese i naježi. (Ko ne bi, da u svom autu, u praonici, stiješnjen među dlakave valjke, čuje nepoznat glas s praznog zadnjeg sjedišta? To jest, za koje je bio siguran da je prazno.)

Iz retrovizora ga je pravo u oči gledala odnekud poznata djevojka. Odakle poznata? Kako je ušla u auto? Kad je ušla?

- "Imate prijatelje". Bljak. A šta ćemo s prijateljicama? Za njih su Bihnet i Eronet?

(Odakle mu je poznata? Možda, kad ne bi imala tu jaku šminku, i tu pankersku frizuru...)

Uz pranje auta, pranje glave

- Ko si ti? Šta radiš u mom autu? Kako si ušla?

- Budimo pošteni, ništa vas od toga ne zanima. Zanima vas jedino šta želim od vas?

- Dobro, šta želiš od mene?

- A zašto mislite da želim nešto od vas? Možda sam ja samo jedna od novih usluga u ponudi autopraonice. Uz pranje auta, pranje glave. Zadovoljan klijent - najbolji klijent.

(Ne misli ozbiljno, zaključi vozač. Lice joj u retrovizoru ima podrugljiv izraz. Nije ni obučena kao usluga.)

- Možda sam vaša rođendanska čestitka? Nije lako jednom uspješnom menadžeru pokloniti za rođendan nešto što već nema...

- Nije mi rođendan.

- Dobro, onda mogu biti poklon zahvalnih poslovnih partnera.

- Kojih partnera?

(Menadžer je nervozan. Auto polako prodire u kovitlac pjene, četki, vode... Nemoguće je izaći. Ne može je izbaciti. Besmisleno je zvati policiju, pomoć, vatrogasce... Polako, mirno, strpljivo...)

- Pa na primjer partnera iz agencije koja za vas radi reklame.

- Zašto bi oni imali meni da budu zahvalni?

- Zato što ih plaćate za glupe slogane i još gluplje bilborde. Šta znači: imate prijatelje? Koje prijatelje? Da li to znači da ih drugi nemaju, ako ne telefoniraju preko vaše mreže? Ili ste nam vi prijatelji? Što vam više plaćamo, veći ste nam prijatelji?

- Vi ste prva od koje čujem takav prigovor i takva pitanja.

(Odakle mu je to lice u retrovizoru poznato? Ne iz agencije... Ne iz kvarta...)

Srbi će izabrati srpsko, Hrvati hrvatsko, Bošnjaci bošnjačko

- Da vas zanima, čuli biste. Vama je ustvari svejedno kakve su vam reklame, i gdje se reklamirate. Šta god da uradite, Srbi će izabrati srpsko, Hrvati hrvatsko, Bošnjaci bošnjačko. Toliko o zakonima tržišta. Mogu li vas pitati nešto?

- Pitajte?

- Čime marketing mjeri svoj uspjeh? Količinom opranih para?

- Neću razgovarati na taj način. Ne moram slušati neutemeljene optužbe.

- Ne optužujem nego pitam. Zanima me logika marketinga. Želim se baviti time u životu. Kako birate slogane? Šta je za vas dobar slogan?

- Pa evo, ponudite vi jedan.

- Tu sam.

- Vidim, iako ne znam kako ste i kada ušli. Slušam vas. Slogan?

- Tu sam. To je slogan.

- Tu sam? Slogan?

- Da.

- Ko je tu?

- Operater. Veza. Prijatelj. Vi sve povezujete. To je ideja. Gdje si, tu sam. Kad treba, tu sam. Za tebe, tu sam. Kratko. Jasno. Prepoznatljivo. I nije rodno nekorektno. Da ne kažem pederski... He, he...

(Taj smijeh... Odakle mu je poznat? Podrugljiv... ciničan... Koliko može imati godina? Osamnaest. Šta hoće od njega?)

Na sljedećoj stranici: Šta hoće ona i odakle mu je poznato to lice?

Imbecilna nula (0%) na poklon

- Smislila sam i reklamu. Možete je iskoristiti sad pred Božić i Novu godinu. Zamislite zvijezda prolijeće nebom. Onda se kamera spušta na štalu... Magarac, krava, jagnje... Tri pastira s fenjerima... Žena se na slami porađa. Onda jedan kratak kadar: pukotina svjetla u mraku, i ekran kojim se širi svjetlo... Perspektiva Novog Čovjeka koji se rađa. Rez! Vidimo, krupno, lice porodilje. U ekstazi, kao Berninijeva sveta Tereza. Sljedeći kadar: između njenih nogu pojavljuje se glava bebe. I jedna bebina ručica. U ručici je mobitel. I onda beba, umjesto da zaplače, kaže - tu sam! Šta kažete?

- Morbidno.

- Zašto?

- Ne očekujete da vam ozbiljno odgovorim.

- Naravno da očekujem. I vi i ja znamo da je reklama odlična.

- Ali uvredljiva za sve vjernike koji slave i poštuju Božić.

- Mislite da je takvih više od onih koji slave i poštuju zdrav razum.

- Šta hoćete da kažete?

- Da mi nije jasno zašto se vjerska osjećanja ne smiju vrijeđati, a inteligencija smije.

- Ne radi se ovdje o vjeri nego o porodičnim vrijednostima. Vi se rugate prazniku, radosti, toplini doma, ljubavi, miru, rađanju. Svemu što ljudima znači Božić.

- Ja se rugam, a vi slavite?

- Mi poštujemo.

- S onom vašom imbecilnom novogodišnjom reklamom "0% - Nula na poklon"?

- Zašto je imbecilna?

- Zato što cijela teleća porodica sretna zbog besmislenih predmeta koje drži u rukama.

- To nisu besmisleni predmeti, to su nule.

- Da, znam, jer piše: "Nula na poklon". Ali mi nije baš najjasnije kakav je to poklon - nula, ništa, zero? Zašto bi se neko radovao da dobije ništa? Da li možda zato što je nula veća od onog što inače dobija? A šta inače dobija? Usluge emtela. Najviše što emtel može da ponudi svojim klijentima je nula. Bravo! Super vam je reklama. Da sam vulgarna, prevela bih to sa poklanjavamo vam kurac.

- Izvrćete smisao. Ljudi se raduju besplatnim razgovorima.

- Aha. TO je smisao Božića. Besplatni razgovori... Grize li vas ikada savjest?

- Zašto?

- Zato što ste zloupotrijebili ovu djevojčicu. Dali ste joj vašu govnjivu nulu da je drži i rekli joj da bude nasmijana zbog toga.

- Nisam ja. To radi agencija.

- Kojoj vi plaćate bez obzira šta napravi.

- Ko ste vi uopšte da ocjenjujete vrijednost neke reklame?

- Ko trebam biti da bih je mogla ocijeniti? Recimo da sam ja tržište? Meni se obraćate. Ja sam potrošačica impulsa. Meni prodajete vaše nule, koje uostalom nisu nule, nego 5 feninga. Tako piše. Razgovori su besplatni, ali uspostava poziva se naplaćuje. Vi se sebi baš ni malo ne gadite? Baš nikada?

- Zašto... To se sve tako uči na fakultetima. Iza toga stoje stručnjaci, psiholozi, naučnici...

- Ali ste vi ispred, i vi lažete zbog koristi.

- Ne lažem! Šta lažem?

(Menadžeru se čini da će valjci i sapunica svaki čas proći kroz staklo i početi ga šamarati po licu. Čini mu se da nikada pranje nije trajalo ovoliko dugo. Samo kad bi se sjetio odakle mu je poznato to lice...)

Zna! Prevarila ga je ta šminka, i frizura…

- Lažete da je 5=0. Robu koju prodajete nazivate poklonom. Nula na vašem bilbordu nema veze sa poklanjanjem.

- A sa čim ima?

- Sa vama. Nula karakter...

- Nisam ja izmislio pravila igre...

- Nula moral...

- Ako neću ja, ima ko hoće...

- Nula poštenje...

- Dodaj još pet nula na računu u banci. Kakav moral! Kakvo poštenje! Novac je sve!!

- Sretan Božić.

(Taj cinični glas... Zna! To je njegovo lice, od prije dvadeset godina... Prevarila ga je ta šminka, i frizura... To je njegov glas, iz vremena kad je upisivao fakultet i nosio majicu s Čegevarom...)

Zazvoni telefon. Imate prijatelje, naceri se lice u retrovizoru i nestane.

Istovremeno se u kovitlacu četki ukaza pukotina, i ekranom šoferšajbe poče se širiti svjetlost.

Menadžer nesvjesno, s mobitelom na uhu, ispruži vrat i krenu glavom u svjetlo.

- Tu sam...

Autor: Nenad Veličković

Odg. urednica: Marina Martinović