1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kraj multikulturalnosti u Nemačkoj?

17. oktobar 2010.

Kancelarka Angela Merkel podržala je u raspravi o integraciji predsednika CSU Horsta Zehofera koji je svojim „planom od sedam tačaka“ podstakao debatu o useljavanju. Ali, i u strankama Unije ima kritika Zehoferovih teza.

https://p.dw.com/p/Pg3A
Kancelarka A. Merkel govori o integraciji na zasedanju "Mlade unije"Foto: dapd

„Nastojanja za multikultularnošću su propala, apsolutno su propala“, izjavila je – kako piše Špigel onlajn – kancelarka Angela Merkel na godišnjoj skupštini „Mlade Unije“, podmlatka stranaka Unije. Predsednica vlade je rekla da useljenike ne bi trebalo samo pomagati, nego im postavljati i određene zahteve i na tim zahtevima se u prošlosti nije dovoljno insistiralo. Istovremeno, nakon predsednika Kristijana Vulfa i ona je rekla da je islam deo Nemačke, što se „ne vidi samo po fudbaleru Ecilu“.

Kritika iz SPD

Međutim, potpredsednica opozicione SPD Manuela Švezig, prema pisanju „Špigela onlajn“, izjavila je u subotu da „gospođa Merkel besramno učestvuje u crno-beloj raspravi po uzoru na Zehofera, umesto da se istinski pozabavi problemima. Švezigova je kancelarki zamerila da je pasivna kada je u pitanju politika useljavanja. „Moramo se pobrinuti o školovanju onih koji su dugo nezaposleni, a istovremeno moramo držati otvorena vrada za visokokvalifikovane stručnjake iz inostranstva. Gospođa Merkel ne čini ništa ni na jednom od ta dva polja“, rekla je potpredsednica SPD.

Prethodno je predsednik bavarske CSU Horst Zehofer podstakao debatu o useljavanju i integraciji drastičnom izjavom: „Mi kao stranke Unije zalažemo se za nemačku kulturu kao dominantnu i protiv smo multikulturalnosti – ona je mrtva“, rekao je Zehofer.

Zehoferov plan

Der CSU Bundesvorsitzende und Ministerpräsident von Bayern Horst Seehofer
Za nemačku kulturu kao dominantnu:H. ZehoferFoto: dapd

U subotu je minhenski nedeljnik Fokus objavio Zehoferov „plan u sedam tačaka“:

1. Nemačka nije zemlja useljavanja. Integracija „ne znači živeti jedan pored drugog, nego jedan sa drugim na zajedničkim osnovama sistema vrednosti nemačkog ustava i naše nemačke kulture koja je definisana hrišćansko-jevrejskim korenima i obeležena hrišćanstvom, humanizmom i prosvetiteljstvom“.

2. Prognoze o nedostatku stručnjaka ne mogu biti opravdanje za nekontrolisano useljavanje. Prema Zehoferovom mišljenju useljavanje najkvalifikovanijih „dovoljno je regulisano“.

3. Neprihvatljivo je ublažavanje restriktivnih odredbi sadašnjeg zakona o useljavanju i neprihvatljivo je useljavanje na osnovu kontingenata ili broja sakupljenih bodova.

4. Osim kvalifikacija, „spremnost na integraciju i sposobnost za integraciju“, trebalo bi da budu uvedeni kao dodatni kriterijumi za useljavanje.

5. Starost dece koja za roditeljima smeju da se usele u zemlju trebalo bi da bude smanjena sa 12 na šest godina. „Što su deca mlađa kada dođu u zemlju, to bolje i lakše mogu da se integrišu“, smatra Zehofer i zalaže se za promenu smernica EU u tom pogledu.

Ako treba, i kazne

6. Za one koji odbijaju da se integrišu Zehofer zahteva kazne – „od novčanih do smanjivanja pomoći. I oni koji sprečavaju integraciju članova porodice trebalo bi da budu kažnjeni kao i oni koji odbijaju da se integrišu.

7. Prema Zehoferovom mišljenju ovladavanje nemačkim jezikom jedan je od značajnih pokazatelja uspešne integracije. „Dokaz o poznavanuju nemačkog jezika trebalo bi obezbediti već u zemlji porekla (pre dolaska)“, kaže se u Zehoferovom „planu od sedam tačaka“ koji je objavio minhenski „Fokus“.

Inače, kako piše Špigel onlajn, ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer sada u saveznim zemljama prikuplja podatke o slučajevima odbijanja integracije i posledicama takvog ponašanja. Ministar bi do sredine nedelje trebalo na osnovu te ankete da utvrdi stvarne razmere problema.

Prema rečima Štefana Parisa, predstavnika za javnost ministarstva unutrašnjih poslova, cilj je da se utvrde reakcije u saveznim zemljama u slučajevima kada useljenici odbijaju da pohađaju kurseve za integraciju, ne žele da se bave određenim temama ili napuštaju nastavu. Prema zakonu u takvim slučajevima predviđene su sankcije – od smanijivanja finansijske pomoći do skraćivanja prava na boravak.

Autor: Nenad Briski

Odg. urednica I. Ivanović