1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sretni dom ljubavi i pravde

24. april 2010

U kelnskoj galeriji k.u k. do juna su izložena četiri poznata projekta Kristine Leko. Poznatoj umjetnici, koja živi u Zagrebu i Kelnu, ovo je, nakon brojnih muzejskih postavki širom svijeta, prva komercijalna izložba.

https://p.dw.com/p/N5LW
Iz projekta "Svježi sir sa pavlakom" u kojem Kristina Leko kritikuje odnos prema zagrebačkim mljekaricamaFoto: krupic kersting galerie/kuk

Jedan od najvažnijih Kristininih projekata, koji se može vidjeti na njenoj prvoj samostalnoj izložbi u Kelnu, su „Zagrebačke mljekarice“. Svojim akcijama, takozvanim "happeninzima", uspjela je pokrenuti globalnu kritiku jeftine proizvodnje i odbacivanja vlastite tradicije. Broj radnih mjesta žena mljekarica koje donose sireve i maslac na zagrebačke tržnice se u kratkom vremenu prepolovio. Socijalna struktura mljekarica bila je narušena, podjednako kao i kultura njihovog življenja. Kristinine akcije, koje su pratili mediji, instalacija i fotografije mljekarica s kravom ispred Meštrovićevog paviljona u Zagrebu, imale su odjeka na zvaničnu politiku.

Kristina Leko in der k.u k. - Galerie in Koeln
Tradicionalna nošnja iz projekta "Mlijeko i ljudi"Foto: krupic kersting galerie/kuk

"Političari i njihove partije u Hrvatskoj reaguju na Kristininu kritiku. Njenu poruku počinju da koriste kao svoju političku platformu zaštite vlastite proizvodnje, tradicije i branda. Kristina trenutno pravi dokumentarni film koji se bavi tim fenomenom. Projekat je počeo 2003. i do danas se na tom polju se mnogo toga desilo i promijenilo", kaže galeristkinja Emira Krupić.

"Svaki čovjek je umjetnik"

Kristina Leko postavila je tezu da je svaki čovjek dio kulture i pokušala ju je dokazati. To se vidi na njenoj instalaciji "Bečka Secesija". U tom, kako ga nazivaju, hramu evropske kulture, napravila je Salon kulture, gdje su poznate mecene donijele radove iz svojih kolekcija.

Kristina Leko in der k.u k. - Galerie in Koeln
Salon kulture iz projekta u bečkoj "Secesiji"Foto: krupic kersting galerie/kuk

Istovremeno, ona je u saradnji sa austrijskom humanitarnom organizacijom Volkshilfe i uredom za nezaposlene, animirala ljude bez posla da naprave svoje crteže, podučila ih tome i po klasičnoj metodi koja se primjenjuje na likovnim akademijama, u video instalaciji kombinovala njihove radove sa radovima poznatih slikara, koji imaju visoku tržišnu i kulturnu vrijednost i koji su uzeti iz zbirki bogatih kolekcionara iz Beča. Posjetiocima se postavlja provokativno pitanje: Mogu li prepoznati razliku između crteža laika i skupih umjetničkih djela?“

Kristina Leko in der k.u k. - Galerie in Koeln
Instalacija iz bečke "Secesije"Foto: krupic kersting galerie/kuk

„To je poziv", kaže Leko, " da se kreativnost u svakom društvenom segmentu i individui cijeni i podupire. To je nastavak ideje Josepha Baeysa, koji je postavio tezu da je svaki čovjek umjetnik, i onoga što nam je on ostavio kao nasljeđe", kaže Kristina.

Rad sa migrantima

Kristina Leko se u svojim umjetničkim projektima bavi starijim ljudima, beskućnicima te strancima-migrantima. Dokumentirala je egzistencije i biografije ljudi od Zagreba preko Sarajeva, Beča, Njujorka, pa do Bona. Tako je i nastala bonska instalacija sa opisima života ljudi iz staračkog doma pod nazivom «Sretni dom pravde i ljubavi», koja se može vidjeti i na izložbi u Kelnu.

Kristina Leko in der k.u k. - Galerie in Koeln
Dio instalacije "Sretni dom ljubavi i pravde" sa ispovijestima seniora-migranataFoto: krupic kersting galerie/kuk

„Mi smo obični ljudi, koji su cijeli život teško radili. Ima nas svugdje i bez nas se ne može. Mi smo prodavači, čistačice, sekretarice, građevinski radnici", može se pročitati na jednoj od instalacija.

„Prva kćerka mi je umrla kada je imala šest godina. Potom i druga kada je imala četiri. Onda smo došli u Njemačku. Radili smo samo teške poslove. Muž se povrijedio. Dali su mu penziju. Od penzije smo živjeli u domovini. Kupili kuću. Ja radila kao ispomoć u kuhinji, dok se nisam razboljela. Muž umro. Kuću sam morala prodati."

„Ako ništa , na kraju života bi da malo proživimo. A šta je od te želje ostalo? Kriminalni geto za asocijalne strance i alkoholičare..."

"Priželjkujem kuću od drveta i stakla, boje zemlje. Priželjkujem ljude koji su otvoreni, tolerantni, koji nisu zavidni i koji su spremni da pomognu socijalnim slučajevima. Priželjkujem zemlju manje birokratsku, iskreniju i sa više poštovanja..."

Sve ovo može se pročitati u zapisima običnih ljudi, zapisima koji su dio prezentovanih instalacija.

Projekat «Sretnog doma» je Kristina Leko uradila u saradnji sa četiri socijalne ustanove u Bonu, među kojima je Starački dom, Caritas i Evangelistička organizacija za pomoć migrantima i izbjeglicama Blumenhof. Primjenom umjetničkih formi: slikarstva, fotografije i videa uključila je u projekat preko 70 ljudi, stanovnika socijalnih ustanova i sve što su oni uradili bilo je izloženo u muzeju u Bonu. Time stvara novi vid komunikacije, u kojoj nestaju granice između umjetnosti i angažmana za ljude.

Tajna gospođe Mertens

U Bonu je srela i gospođu Mertens, koja je veliku pažnju posvećivala svojim haljinama, na kojima je modni detalj bio bijeli golub, kao simbol mira.

Kristina Leko in der k.u k. - Galerie in Koeln
Tajna porodice gospođe MertensFoto: krupic kersting galerie/kuk

"Frau Margaretu Mertens", pojašnjava Kristina Leko, "upoznala sam u bonskom Caritasu, kada sam sa staricama pravila umjetnička djela. Imala je težak život i puno bolesti u porodici. Njena majka stalno je plakala. Samo je jednom bila sretna. Kada je hranila pacijente u sadašnjoj bonskoj "Landesklinici". Tražila je da posjetimo njeno mjesto sreće. Pokazala nam je bolnicu a onda nas je odvela u bolnički vrt.

Tamo je stajala spomen ploča na kojoj je pisalo: Nacisti su od 1939. do 1945. prema slobodnoj procjeni izršili eutanaziju nad 200.000 bolesnih i hendikepiranih ljudi i djece. U specijaliziranim odjelima za djecu „Kinderfachabteilungen" je 5.000 djece „u naučne svrhe“ najprije bilo na „posmatranju“ i „ispitivanju“ . Potom su otrovani. U drugoj fazi ubistava putem eutanazije od 1942. do 1945. samo je iz bonske bolnice "Provinzial Heil und Pflegeanstalt Bonn" 257 djece direktno transportovano u smrt."

Obrnuta perspektiva

Kristina je u svijetu moderne umjetnosti „specijalizirana za migrante i gastarbajtere" i to je dio njenog imidža. U Gracu je radila pet spomenika gastarbajterima, koji su zadužili svoje imigrantske zajednice. U saradnji sa Centrom za savremenu umjetnost i kustosicom Lejlom Hodžić, radila je projekat u kojem su predstavljeni razgovori sa strancima, poimanje sredine u koju su došli, nemoć koju su osjećali zbog rata i nemogućnosti da ga zaustave i osjećanjem krivnje. Prezentirala je i jednog Iračanina koji je 1997. iz Bagdada došao u Sarajevo i ostao tamo da radi kao grafički dizajner, iako je po struci inžinjer strojarstva. Uspješno vodi firmu i svojim roditeljima, braći i sestri šalje novac u Bagdad.

"Poželjela sam da obrnem tu perspektivu. Željela sam da vidim ko su ti stranci u Sarajevu i da li mogu preživjeti. I dok jedni stoje u redu ispred ambasada da pobjegnu bilo kuda, drugi su sretni da mogu ostati. Tako da je to moja misija, ja sam bazično dokumentarist u mojoj intenciji, trudim se obrnuti perspektive, okrenuti viđenje", kaže Kristina Leko.

Dio zarade socijalnim ustanovama

Saradnja sa k.u k. galerijom u Kelnu , koju vode Bosanka Emira Krupić i Nijemac Markus Kersting, Kristinu Leko je, kako kaže, veoma razveselila.

Kristina Leko in der k.u k. - Galerie in Koeln
Galeristkinja Emira Krupić i hrvatska umjetnica Kristina LekoFoto: krupic kersting galerie/kuk

"K. u.k. je jedna "up- and-coming" galerija, dakle galerija u usponu i ja sam, iako sam nešto starija isto tako "up- and-coming" umjetnica. Emira i Markus imaju specifičan ukus i hrabrost da se bave stvarima, koje se ne daju lako prodati. Zainteresirali su se i probali smo napraviti izbor mojih socijalnh projekata. Budući da se bavim socijalnim temama i da su mnogi radovi nastali u socijalnim ustanovama, ukoliko se prodaju u galeriji k.u k., trećina profita ići će natrag tim socijalnim ustanovama i ljudima s kojima sam radila. Između ostalog, željela bih da ti prihodi idu zagrebačkim mljekaricama, kojih je sve manje i koje su sve starije, da im se nešto napravi ili objavi knjiga o njima. Stoga me ova suradnja sa Markusom i Emirom sa K.u.K. galerijom jako razveselila, jer je to divno da su spremni za takav eksperiment i da im se to, dapače, jako sviđa", kaže Kristina Leko.

Autorka: Jasmina Rose

Odg. ur.: Azer Slanjankić