Miroslav Tuđman - jabuka ne pada daleko od stabla

Miroslav Tuđman u predsjedničkoj kampanji dolazi kao osvježenje. Jedan je od rijetkih kandidata koji u predsjedničku utrku donosi priličnu dozu euroskepticizma. Dok je većini članstvo Hrvatske u europskoj obitelji već gotova stvar i svršen čin, Miroslav Tuđman zaigrao je na drugu kartu, na sumnjičavost prema europskim integracijama. Njegov stav može se sažeti u rečenici: Europa da, ali ne pod svaku cijenu.

Bez imalo ustručavanja Miroslav Tuđman će reći kako je najveći problem što se danas ključne odluke za Hrvatsku ne donose u Zagrebu nego u Bruxellesu i Haagu. Priželjkuje partnerki odnos između Hrvatske i Europske unije, a ako takvo što izostane, Europi bi bez puno razmišljanja okrenuo leđa.

General i profesor

Nastavimo s biografijom ovog nezavisnog kandidata. Miroslav Tuđman rođen je 1946. u Beogradu. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1970. Tijekom studija uređivao je Studentski list, a nakon diplome zapošljava se na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za informacijske znanosti. Doktorirao je na temi iz području informacijskih znanosti. Godine 2004. postao je predstojnik Katedre za organizaciju znanja na Odsjeku informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Tijekom ratnih godina obnašao je dužnost člana Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti predsjednika Republike, a dva puta je imenovan ravnateljem Hrvatske izvještajne službe. Od lipnja 1991. dragovoljac je Domovinskog rata. U ratu postaje bogatiji, isprva za čin brigadira, a potom i general bojnika.

Živući spomenik pokojnom ocu

U jednom medijskom istupu ovim se riječima prisjetio odrastanja uz oca povjesničara u zagrebačkoj Nazorovoj ulici: "Dok smo kao djeca, brat, ja i sestra živjeli s roditeljima, sve je bilo podređeno očevom bavljenju poviješću. Bio je vezan uza svoju viziju slobodne Hrvatske. To je bilo primarno i u prvom planu, pa su se sve druge obveze raspoređivale prema tome. Za nas, djecu to je značilo da smo od samog početka bili samostalni u donošenju vlastitih odluka. Nije se puno raspravljalo o našim školskim obvezama."

Miroslav se nastavio baviti očevim zanatom, ali javnost ga nikada nije prihvatila kao političara vrijednog glasa, već prije kao živući spomenik pokojnom ocu. Od 2000. lutao je po desnom političkom spektru pokušavajući pronaći svoje mjesto pod suncem, ali bez velikog uspjeha. Na lokalnim izborima 2001. nositelj je nezavisne liste za Skupštinu Grada Zagreba s kojom osvaja pet zastupnika u gradskoj skupštini. Iste godine osniva stranku 'Hrvatski istinski preporod' čiji postaje predsjednik. Na prvim sljedećim izborima 2003. zajedno s Ivićem Pašalićem ne prelazi izborni prag.

Sanader je nečasno otišao

Nakon smrti prvog predsjednika, obitelj Tuđman udaljila se od HDZ-a. Prema bivšem premijeru Miroslav Tuđman ne gaji simpatije. Nedavno ga je prozvao za, kako je rekao, nečastan odlazak iz stranke. "Odgovorna dužnost poput premijerske ne može se napuštati. Nevjerojatno je da netko tko nečasno ode postane počasni predsjednik HDZ-a s izvršnim ovlastima", izjavio je tom prigodom najstariji sin Franje Tuđmana.

Osim već spomenutog euroskepticizma, Tuđmanov politički habitus čine još zaštita digniteta branitelja i Domovinskog rata. Tuđman upozorava da su vrijednosti Domovinskog rata grubo pregažene, a branitelji prepušteni samima sebi. Ako pobijedi na izborima tako više neće ići dalje, govori Tuđman. Ujedno se osvrnuo i na najavu rezanja povlaštenih mirovina za branitelje tvrdeći da ne zna točno o čemu se radi, no da mirovine branitelja nisu povlaštene već zaslužene. Zalaže se da Hrvati iz BiH dobiju svoj entitet. Što se tiče ustavnih promjena, smatra da nema zemlje na svijetu koja svojim državljanima zabranjuje glasovanje.

Autor: Goran Prokopec

Odg. ur.: Marijana Ljubičić