Umjetnost slame - LandArt festival u Kopačkom ritu

Dvadesetak umjetnika iz nekoliko zemalja svoje su vizije prošloga tjedna oblikovali – u slami! Pokazalo se da i ona može biti izvrstan i autentičan kiparski materijal, a u slavonsko-baranjskim prostorima slame ima u izobilju, kao što na moru u izobilju ima bijelog kamena. „Svojstva tog žutog blaga dopuštaju brzu i laku intervenciju, monumentalnu dimenziju, izuzetno su kratkog vijeka trajanja i potpuna ekološka reciklaža se podrazumijeva,“ objašnjava Nikola Faller, akademski kipar, inicijator i umjetnički voditelj ove jedinstvene priredbe.

U skladu s prirodom

Feller je 2006. odlučio svoj magisterij kiparstva proslaviti s prijateljima na otvorenom, uz skulpture napravljene od materijala koji ga je fascinirao od najranijeg djetinjstva. „Moj otac se bavi poljoprivredom i oduvijek me privlačila misao da se bale od slame, prije nego što se odnesu s polja, poslože na drugi način“, priča 31-godišnji umjetnik koji je te 2006. svoje slamnate kocke složio u – kapiju.

Ono što je prvi puta organizirano „zbrda-zdola“ u društvu sedam umjetnika i dvjestotinjak prijatelja, rodbine i znatiželjnika iz sela, već sljedeće godine, osnivanjem Udruge za poticanje umjetničke svijesti u društvu – SLAMA, dobiva „institucionaliziraniju“ formu. Priča započeta sa skulpturama od slame i instalacijama u prirodi nastavljena je i sljedećeg ljeta kada na LandArt festivalu sudjeluje petnaestak kipara, slikara i dizajnera iz Hrvatske, Rumunske i Srbije.

Ritualno spaljivanje

Cijela umjetnička dimenzija proširuje se i na turističku, uz nezaobilazne delicije baranjskog kraja, jer spektakularni kraj festivala iz godine u godinu privlači sve više posjetitelja. Naime, najveća skulptura, na kojoj rade svi sudionici kolonije, nestaje – na lomači, čime se oživljava jedan davno usnuli ritual žetvenih svečanosti.

Za vrijeme priprema festivala 2007. organizatori su naišli su na opis jednog poganskog rituala koji su izvodili narodi ovih krajeva. „U opisu se navodi izrada višemetarske figure od slame i pruća, koja je predstavljala božanstvo, a sve u znak zahvalnosti za žetvene plodove. Ta se skulptura ritualno spaljivala, a vjerovalo se da u veliku razbuktalu figuru ulazi božanstvo i tako vraća plodnost njivi i osigurava iduće usjeve,“ priča Faller, koji je osnovnu i srednju školu završio u Njemačkoj, a kiparstvo na beogradskoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesorice Željke Momirov. Prošle je godine u vatri nestao golemi panonski konj, napravljen kao parafraza trojanskome.

Andreas Kuhlein iz Njemačke, Drago Stojaković i Ivan Miletić iz BiH; Milena Obradović, Vesna Malušev i Boris Bogdanović iz Srbije; Saba Skaberne iz Slovenije te hrvatski umjetnici Mariel Hühn, Ana Gizdić, Marija Sršen, Ivan Ladislav Galeta, Vjekoslav Filipović, Ana Pichler, Boris Sekulić, Mišel Periša, Sabah Abujaja, Danijel Lojan, Nikola Faller, Marko Šošić i Erich Faller ove su godine zajedničkim snagama sagradili brod visine oko devet metara.

Slamom do zvijezda

Ovogodišnju umjetničku koncepciju nije potaknula samo činjenica da je prostrana panonska ravnica nekada davno bila more. „Barka uvijek ima posebnu priču, a kao žrtvena figura predstavlja putovanje u onostrano, u novo i bolje sutra. Pozvali smo ljude da se uključe u ovaj ritual, pa su posjetitelji na palubu broda spremnog za putovanje u eter, ostavljali i nešto svoje, svoj mali ulog – bilo da su nešto ponijeli od kuće ili su na licu mjesta povezali snopić slame. Dali su tako polog za promjene, energija je bila veća, a vatra u koju se pretvorio brod ponijela je negdje u dubinu naše želje koje bi trebale dolaziti od srca,“ ističe umjetnički voditelj LandArt festivala.

Iza ovogodišnje kolonije na šest hektara oranice ostala je repa, golema zmija, svemirski brod, predhistorijske biljke, indijanska kućica, skupina ljudi i crtež s balama na tlu vidljiv samo iz zraka... Ukupno pet tisuća „običnih“ i desetak golemih bala težine i do 300 kilograma umjetnicima su bili pravi izazov ili kako je to svojedobno rekla jedna od sudinica ranijih kolonija, Stella Bernhard iz Zagreba: „Vječna je potreba da dosegnemo nebo, pa makar i balama od slame.“ A organizatori festivala vjeruju da su se mnogi ipak uvjerili da mlaćenje prazne slame može imati smisla. Iako vijek nastalih skulptura određuju sunce, kiša i vjetar.

Autorica: Tatjana Mautner

Odg. ur.: Z. Arbutina