1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Za dom sprejni

11. maj 2009

Gradonačelnik Mate je upravo spuštao zube u čašu kad je mobitel zapjevao Lijepa naša. - Ualjen Iuu, javio se odmah, osjećajući da poziv u ova doba s ovog broja neće donijeti ništa dobro.

https://p.dw.com/p/HneK
Magistrala kod Čapljine sa znakom na kojem su prefarbani ćirilični natpisi.
Foto: DW

- Mate, ne zajebavaj, jeben ti kruv, pa šta to vi tamo dole radite!!! Jeste li vi normalni, jeba vas ćaća, imate li vi mozga?

Kad je telefon zazvonio drugi put, šef policije Mate već je bio budan i dosjećao se da ga zovu iz stanice. Podigao je slušalicu i udahnuo da debilima skreše i ćaću i mater...

- Mate, jebate pas, pa jesi li ti normalan!?!

Mate je automatski ustao u zauzeo stav mirno.

- Pa jebate ćaća, imaš li ti mozga?

Mate nije znao da li treba da klimne ili da odmahne glavom.

- Krvtisovu, imaš li ti oči? Je li oćeš da svi u penziju prije vrimena odemo?

Mate je na brzinu premotavao film: šta je to pogrešno uradio... Protiv velikih auta nema nijedne prijave... Broj neriješenih slučajeva se ne smanjuje... Broj povratnika se ne povećava... Broj saobraćajnih se ne smanjuje... Broj zaplijenjenog oružja se ne povećava... Broj narkomana se ne smanjuje... Broj uhvaćenih dilera se ne povećava... Broj ukradenih auta se ne smanjuje... Sve je, dakle, u najboljem redu...

- Jebate pas, krvtisovu... Šta je ono tamo na cesti? Jesi li ti ono vidijo? Jebate ćaća ćoravi? Nisi? Normalno da nisi, kad ne dižeš oči od kompjutera, jebate Roko Sifredi, a ti njega! Šta čekaš, da neko to snimi, pa da vidiš u Latinici? Da nam se cijela Europa smije!!!

Strassenschild in Bosnien Herzegowina
Foto: DW

Mali Mate nije odmah čuo mobitel, jer je Kod Mate drmala Ceca. Onda je vidio da ga zove ćaća i vratio je telefon u džep. Onda mu je gazda Mate pružio svoj telefon:

- Zove te ćaća.

- Što!? - upitala je Matea, češući minđušu u nozdrvi.

- Ne znam. Razumio sam samo da će bit frka ako televizija snimi putokaz.

- Pa šta nas zajebava, što ne pošalje patrolu? - razmišljao je naglas Matein brat Mate.

- A veli da smo mi zajebali, pa da mi i popravljamo.

- A do kad misli da to uradimo?

- Do ujutru, jebem te gluha, ponovio sam triput.

- Pa čime ćemo, kad je sprej neperiv - najzad je Matea postavila najteže pitanje, grickajući minđušu u usni.

- Reko je da će nam oduzet motore, i da će Mati poslat inspekciju za flipere, i što drži maloljetnike iza deset sati u kafani...

- Uf, jebate...

- A da žutim sprejom presprejamo šta smo zacrnili? I onda preko da opet napišemo šta je pisalo...

- Ko da napiše?

- Pa ja...

- Znaš ćirilicu?

- Uf, jebate...

- Jeboga ćaća i ko je izmisli. Samo neka zajebancija oko nje.

- Znam ja neka slova... Š je povaljeno E. Evo ovako...

- Ako je povaljeno E, onda ne može imat četri crte...

- Jebiga, sad više nisam siguran...

- A da vidimo kako je na drugim putokazima?

- Na kojim, jebate Kolumbo, kad smo ih presprejali sve od Mostara do Metkovića?

- Jebem ti ćirilicu i ko je se sjetio!

- Možemo vidit kako je na Internetu. Mora bit na Cecinoj stranici...

- A kako ćeš znat koje je koje slovo?

- Pa ako je prvo i treće isto, a ima ih četri u naslovu...

- Jebate ćaća, nećemo sad cijelu noć učit ćirilicu!

- Pa šta ćemo?

- A šta ja znam... Da mi je vidit tu budalu kojoj je to palo na pamet. Koja je silna lova u to ulupana...

- Ti tražiš treći entitet, a oni ti daju drugo pismo.

- Sutra će nam dovest Balaševića da pjeva sa Tompsonom.

- Zbilja, Mate, šta ti veli ćaća, kome smetaju naši putokazi?

- Šta ne valja? Je li što ih je Mate onako neuredno posprejo?

- Što se ti nisi popeo na one ljestve?

- Zato što si ti viši. Ja ne bi ni do pola dofatio.

- Ja ne znam kome to smeta... Umjesto da nam budu zahvalni... Da mi nismo posprejali ćirilicu, neko bi posjeko cijeli putokaz.

- Baš ne razumim šta nije uredu...

- Jeba me isus, gradonačelniče, ako znam. Evo, gledan sliku, ništa ne vidim...

- Mate, ne zajebavaj, jeben ti kruv, kako ne vidiš? Pa letiće glava i meni i tebi. Jesam li ti fino reka da izbrišu sranje.

- Pa izbrisali su. Evo, sve je žuto gdje je bilo posprejano. Ne vidi se da je ikad išta bilo...

- Pa nije u tome bio problem!

- Nego u čemu?

- Kako u čemu, jebate ćaća ćorava! Pa je li Dubrovnik srpski grad?!?!

Sprej, sprej, brigade

Mlade noći, doze česte

velku lovu, prve sne,

dali smo za naše ceste,

pošarali tu smo sve.

Za heroje koji leže,

za sumraka blistav čas,

putokaza sto nas veže,

pošaranih oko nas.

Sprej, sprej, brigade

Sprej, sprej, ruke mlade

lijepu našu mržnjom grade

lijepu našu mrljom gade

Mi ne damo lijepe naše

Ćirilicom da se prlja

Stoput bolje od nje paše

putokaz na kom je mrlja.

Neka puca kao mina,

mrlja posred našeg čela,

opet stvara omladina,

novo vrijeme, nova djela.

Sprej, sprej, brigade

Sprej, sprej, ruke mlade

lijepu našu mržnjom grade

lijepu našu mrljom gade.

Autor: Nenad Veličković

Odg. urednik: Svetozar Savić