Muzej specijaliziran za smrt

Iza neobičnog imena Muzeja za sepulkralnu kulturu krije se latinska riječ sepulcrum, što znači "grob". Ovaj muzej u Kasselu jedini je takav u Njemačkoj, a vjerojatno i u svijetu. Postoji još nekoliko sličnih u SAD-u, ali njih financiraju pogrebni instituti. Muzej u Kasselu financijski podupiru gradske i državne vlasti te katolička i evangelička crkva. No, direktor muzeja Reiner Sörries kaže: "Želio bih da se u idućih pet godina u organizaciju uključe i savezi židova i muslimana."

"Pričaj mi nešto o smrti"

Reiner Sörries je evangelički teolog i povjesničar umjetnosti. On ovaj muzej vodi već punih 20 godina. Sörries priča da se odnos prema smrti i pogrebni običaji stalno mijenjaju, pa je tako i ovaj muzej u svoja dva desetljeća postojanja doživio promjene. Upravo je drugačiji odnos prema umiranju omogućio otvaranje ovog muzeja. Naime, sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj počinje otvaranje hospicija, bolnica u kojima oboljeli od neizlječivih bolesti mogu provesti posljednje dane svog života. Smrt time prestaje biti tabu tema. U siječnju 1992. godine muzej u Kasselu svečano je otvorio tadašnji njemački predsjednik Richard von Weizsäcker.

Reiner Sörries priča da se najprije temi smrti i pogrebnih običaja pokušalo približiti vrlo oprezno, i to preko umjetnosti i kulture. Najprije su izloženi samo posebni lijesovi i posmrtni nakit, a najveći dio izložbe i danas je posvećen nadgrobnim spomenicima. Tek 2000. godine u muzeju je otvorena posebna izložba "Last Minute". "Ljudi su željeli više doznati o smrti", objašnjava Sörries. Jedinstven je bio i postav namijenjen djeci "Pričaj mi nešto o smrti". "Od tada djeca redovito slave rođendane kod nas u muzeju. O tome prije 20 godina nismo mogli ni sanjati", ističe direktor muzeja.

Neiscrpne teme

Obrađene su još mnoge raznolike teme od smrti u rock glazbi preko lijesova pa sve do tematskih karikatura. Mumije su pak izložene tek 2009. godine. "Vidi se koliko nam je za to dugo trebalo", kaže direktor muzeja. Zadnja izvanredna izložba (do 28.1.) bila je "Vješala, kotač za mučenje i lomača - uvid u mjesta strave". Ona se bavila pravosuđem u srednjem vijeku.

No, time teme nisu iscrpljene, ističe Reiner Sörries. Zanimljivim smatra i biološke procese kod umiranja, samoubojstvo kao moralno pitanje te fenomen masovne žalosti zbog smrti osobe koju čovjek nije osobno poznavao, primjerice nakon samoubojstva njemačkog nogometaša Roberta Enkea.

Sudeći po brojnim zanimljivim idejama, ovo nije bila posljednja obljetnica koju slavi Muzej za sepulkralnu kulturu u Kesselu.

Autorica: ajg/dpa, epd

Odg. urednik: Anto Janković