Školskom satu polako odzvanja

Šok izazvan relativno lošim rezultatima ostvarenima u međunarodnoj Pisa studiji o kvaliteti obrazovanja naveo je mnoge škole u Njemačkoj na reforme - kako u vezi s nastavnim sadržajima i pedagoško-didaktičkim oblicima prenošenja znanja, tako i u vezi s organizacijom same nastave. Jedna od inicijativa je promjena dosadašnjeg ritma školskog dana - sve je više škola u zemlji koje s jedne strane ukidaju školsko, a s druge strane produžuju školski sat sa sadašnjih 45 na normalnih 60 minuta. U tim slučajevima modernizacija škole u Njemačkoj znači povratak u prošlost - 45-minutni "školski sat" kakvog danas znamo uveo je pruski ministar kulture August von Trott zu Solz reformom školskog sustava prije točno jednog stoljeća, 2. listopada 1911. godine.

Do tada je školski sat trajao kao i obični - 60 minuta, a nastava je održavana i prije i poslije podne. Ali onda su učestale pritužbe nastavnika da učenicima pada koncentracija, pogotovo u poslijepodnevnim satima nastave. Ministar von Trott zu Solz je odlučio da ukine nastavu poslije podne, ali je želio zadržati isti broj nastavnih sati. Rješenje je pronašao u skraćenju školskog sata za 15 minuta.

Pisa-šok tjera na nova rješenja

Desetljećima nitko tu dužinu školskog sata nije dovodio u pitanje. A ako se problem u nastavi i pojavljivao, planeri škole koji rade raspored sati naprosto su dva 45-minutna sata povezivali u tzv. dupli sat. Ali za Njemačke pojmove vrlo loši rezultati u usporednoj međunarodnoj Pisa-studiji, koji su obrazvoni sustav zemlje plasirali negdje oko sredine ljestvice, daleko ispod zemalja koje Njemačka vidi kao svoju konkurenciju na svjetskom tržištu, naveli su i političare i pedagoge na propitivanje postojećeg obrazovnog sustava.

Jedan od rezultata je i promjena ritma školskog dana. Umjesto rascjepkanosti nastavnih jedinica u 45-minutne satove, počelo se težiti dužim nastavnim blokovima koji omogućuju i nove nastavne forme poput rada u malim grupama, intenzivnijeg eksperimentiranja i više vremena za referate samih učenika. A nakon tih blokova onda slijede i duži odmori. Tako primjerice u jednoj gimnaziji u Neussu nastavni sat traje 67,5 minuta, dok u nekoliko kilomertara udaljenoj gimnaziji u Troisdorfu školski satovi traju 60 minuta, a školsko je zvono ukinuto. A takoreći iza ugla, u realnoj školi Lindlar u Kölnu, nastavni sat traje 90 minuta. Po mišljenju Lüdera Ruschmeyera, direktora te kelnske škole "mi trebamo novi oblik učenja". Pritom je svejedno je da li nastavni sat traje 15, 22,5 ili 45 minuta dulje od dosada uobičajenog: sve je bolje od dosadašnje tročetvrsatne rascjepkanosti, uvjeren je direktor.

Pozitivna iskustva

Da ove promjene nisu samo neke nove ideje školskih direktora pokazuju i ankete sprovedene među učenicima. Oni velikom većinom podržavaju reforme. S jedne strane imaju manji stres na satu, jer i učenici i nastavnici imamu više vremena da nešto pitaju ili objasne. S druge strane to znači manji broj različitih predmeta tijekom dana, manji broj knjiga koje traba nositi u školu jednako kao i manji broj seljenja iz učionice u učionicu. A uz to su i pauze duže - više vremena za obrok ili druženje s vršnjacima.

45-minutni školski sat u Europi nije nikakva samorazumljivost. Tako primjerice u Austriji školski sat traje u pravilu 50 minuta, dok u Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj ili u SAD-u dužina školskih satova varira između 50, 60 i 90 minuta. Studije pokazuju da se u okviru nastave koja je organizirana po načelu 90-minutnih blokova opseg naučenog gotovo udvostručuje, dok se broj povreda učenika smanjuje za 80 posto. A dodatni efekt je i privikavanje na studijski način rada: tu je uobičajena praksa da seminari ili predavanja traju po 90 minuta.

Autori: Sabine Damaschke/agencije/Z. Arbutina

Odg. ur: Željka Telišman