Sa stadiona na skijaška borilišta

Mnogima ozbiljno bavljenje jednim sportom na visokom nivou crpi svu energiju, pa je teško razumljivo da sportaši razmišljaju okušati se na novim borilištima. Je li to luksuz, znatiželja ili nešto treće? 22-godišnja Njemica Lisette Thöne je započela sportsku karijeru kao skakačica u dalj a prije dvije godine se odlučila prebaciti na bob-staze. Kaže da je za skok u dalj bilo bitno da svu energiju i brzinu koncentrira na jedan trenutak - onaj prije markirne linije za odskok - a u bobu odmah na početku mora "eksplodirati". Njezin "izlet" s atletskih na bob staze počeo je jednim probnim treningom na koji ju je pozvao jedan trener boba. Malo kasnije je već gurala bob u Europskom kupu. I to je, kaže, za nju bio vrlo važan razlog da promijeni sport. Sa svojim najboljim osobnim rezultatom, preskočenih 6,22 metara, nije imala šanse pobijediti na nacionalnom prvenstvu u skoku u dalj, dok je u bobu konkurencija puno manja i natjecanja na svjetskoj razini su izgledan cilj. S malo sreće moguće se kvalificirati za olimpijske igre.

Bivši atletičari često na bob-stazama

Atletičari su "traženi kadar" za bob. S obzirom na svoju ekplozivnost, snagu i brzinu slove kao dobri "gurači". Romy Logsch je, na primjer, kao bacačica diska s 57 metara spadala u njemački vrh u toj disciplini, a danas također vrlo uspješno gura bob. Drugi primjer je današnji njemački izbornik bob-reprezentacije Christoph Langen. On je prije nego što se obreo na bob-stazama bio desetobojac. U bobu je kasnije slavio olimpijske pobjede. No, istovremeno sjediti na dvije stolice je većinom nemoguće. Studentica Lisette Thöne i dalje se bavi i atletikom i bobom, ali sve je izvjesnije da će nastaviti svoju sportsku karijeru samo na bob-stazi. Glavni problem za sportaše koji se bave dvjema vrstama sporta na visokom nivou su vrijeme i energija. Natjecanja u bobu znače puno dalekih putovanja, pa je redoviti trening trčanja i skakanja za atletiku gotovo nemoguć. Osim toga, za bob treba trenirati puno u teretani, što onda rezultira s previše mišićne mase za skok u dalj.

Strah od povreda

Drugi problem je opasnost od povreda. Jenna Mohr je već sa 16 godina morala prekinuti vožnju na dva kolosijeka. Igrala je nogomet u pokrajinskoj ligi, a u skijaškim skokovima je polako ulazila u nacionalni vrh. Njezini treneri su tražili da se odluči - ili se profesionalno baviti skijaškim skokovima ili nogometom. Jenna je odlučila objesiti kopačke o klin. I čini se da to nije bila loša odluka, s obzirom da je na svjetskom prvenstvu 2009. osvojila 15. mjesto.

No, ima i rijetkih iznimaka koji dosljedno guraju na oba kolosijeka. Austrijanka Daniela Irschko ljeti stoji na golu bundesligaša Wackera iz Innsbrucka, a zimi se koncentrira na skijaške skokove. U veljači ove godine je ta 27-godišnjakinja čak i osvojila titulu svjetske prvakinje. U međuvremenu je i Danielin "zimski" trener prihvatio njezinu strast prema nogometu i kaže: "Ako te to čini sretnom, igra ga". No, i dalje ga muči strah da bi se njegova štićenica na golu mogla povrijediti.

Kratke "probne faze"

Ubuduće će "dvojne" sportske karijere biti još manje vjerojatne. Vrh je u svim sportovima postao zbijeniji, razlike manje, zahtjevi s kojima su suočeni sportaši viši. "Probne faze" za multitalente postaju sve kraće, iako mnogi mogu tek nakon godina intenzivnog treninga zapravo reći gdje imaju najveće izglede.

Šef Olimpijskog trening centra u Porajnju Michael Scharf smatra da u takozvanim "Programima za transfer talenata" u njemačkom sportu ima još puno prostora za poboljšanja. Trenere ovdje često ne zanima što se događa izvan njihovog dvorišta i nerado gledaju na to da vrsni sportaši mijenjaju vrstu borilišta. To u anglosaksonskim zemljama funkcionira puno bolje. Jedan od uspješnih primjera je karijera Amerikanke Beth Heiden koja je 1979. bila osvojila titulu svjetske prvakinje u brzom klizanju, a 1980. u bliciklističkim uličnim trkama - a imala je tada tek 21 godinu.

Autor: Gerd Michalek (dd)

Odg. ur.: A. Jung-Grimm