Staatsangehörigkeit

U Njemačkoj vrijedi zakon o podrijetlu (Jus sanguinis), što konkretno znači da osoba kojoj je majka ili otac njemački državljanin automatski rođenjem postaje Nijemac. Nadalje, ako jedan roditelj ima drugo, ne-njemačko državljanstvo, dijete može zadržati oba i ne treba se odreći niti jednog državljanstva. Pritom je od 2000. godine na snazi odredba o mjestu rođenja: onaj tko je rođen u Njemačkoj, a čiji roditelji nisu Nijemci, ima pravo na njemačko državljanstvo ako ispuni određene uvjete. Ako ta osoba ipak želi zadržati državljanstvo svojih roditelja, sa 18 godina mora odustati od njemačkog . Prema ovom modelu, ljudi imaju pravo na samo jedno državljanstvo, ili ono od roditelja ili pak njemačko.

Zahtjevni postupak dobivanja državljanstva

Proces postajanja Nijemcem nije niti malo jednostavan. Nakon jednog dobrovoljnog savjetovanja sa službom za dodjeljivanje državljanstva zainteresirana osoba mora podnijeti zahtjev. Oni mlađi od 16 godina za to moraju opunomoćiti svoje roditelje. Bitno je napomenuti da čitav postupak uopće nije jeftin, košta naime 255 eura.

Da bi se zahtjev odobrio treba zadovoljiti čitav niz uvjeta, od kojih je najvažniji da se osoba odrekne svog dosadašnjeg državljanstva. Također potrebno je dokazati znanje njemačkog jezika. Uz to podnositelj zahtjeva za državljanstvo mora položiti i takozvani „Einbürgerungstest“ ( test za dobivanje državljanstva) u kojem se provjerava znanje njemačkog pravnog i društvenog sistema. Za prolaz potrebno je točno odgovoriti na 17 od 33 postavljena pitanja na temu religije, pravne države i društvenih obveza.

Pravila i iznimke

U posebnim situacijama, ako odgovorne državne službe procjene da je dodjeljivanje državljanstva u općem interesu njemačke javnosti,ono se može dodijeliti i nešto ubrzanijim postupkom. To je primjerice slučaj kod vrhunskih sportaša, ali i kod izbjeglica različitog tipa. Također, po prilici, postupak se može olakšati građanima Europske Unije, rodbini onih koji su podnijeli zahtjev te ispunili sve uvjete, supružnicima Nijemaca ili starijim osobama koje zadovoljavaju zadane uvjete.

No u stvarnosti za većinu slučajeva vrijedi poduža lista uvjeta: osoba mora posjedovati neograničeno pravo stanovanja u Njemačkoj te treba najmanje 8 godina boraviti u Njemačkoj prije podnošenja zahtjeva. Sljedeća, vrlo bitna stavka jest da je osoba financijski neovisna, odnosno da je u stanju u velikom dijelu samostalno se financirati. Samo u posebnim, teškim slučajevima dopušteno je korištenje socijalne pomoći. Ovo pravo imaju osobe koje su dobile otkaz zbog propasti kompanije u kojoj su bile zaposlene, osobe koje uzdržavaju malu djecu ili osobe koje se trenutno obrazuju. Vrlo je važno da nisu prethodno kažnjavane i da su službeno prihvatile liberalno, demokratsko političko uređenje.

Dvostruko državljanstvo samo u iznimnim slučajevima

Unatoč pravilu o dvostrukom državljanstvu, koje propisuje da se stanovnici moraju odlučiti za jedno ili drugo državljanstvo, postoji niz iznimki koji ipak omogućuju građanima da zadrže prethodno i dobiju još i njemačko državljanstvo.Tako građani Europske Unije imaju pravo na dvostruku putovnicu. Naime, zemlje članice EU osigurale su da prilikom prihvaćanja novog njihovi građani imaju pravo zadržati i svoje originalno državljanstvo. Ovo pravilo odnosi se i na Marokance i Irance, kojima prema zakonu njihovih domovina nije moguće oduzimanje državljanstva te mogu zadržati oba. Prema statističkim podatcima državne službe za dodjeljivanje državljanstva više od polovice građana koji su 2010. godini postali njemački državljani (brojka se vrti oko 101.000) zadržalo je i novo i staro državljanstvo.

Autor: Daphne Grathwohl / Lea Talijančić

Odg.ured.: Željka Telišman