USA Irak WikiLeaks

Objavljeni tajni dokumenti ustvari ne otkrivaju ništa novo. Nakon što su objavljene fotografije iz Abu Ghraiba, svijetu je postalo jasno da je rat u Iraku prljav. Zahvaljujući informacijama koje je objavio WikiLeaks, saznali smo na koji način su brutalno kršena ljudskih prava. Broj ubijenih je također postao precizniji. U Iraku je između 2004. i 2009. godine ubijeno više od 150.000 ljudi, ako se vjeruje dokumentima iz izvora američke vojske.

Tim dokumentima se smije vjerovati jer su sačinjeni od više izvora koji su korišteni samo za interne svrhe. Kritična pitanja su dozvoljena. Da li je WikiLeaks prilikom obrade ovih dokemenata uradio sve kako ne bi u opasnost dalje dovodio ljudske živote? Tome se možemo samo nadati i čekati. Ustvari, ko kontroliše WikiLeaks? Organizacija čiji je porast političke moći vidan, moraće dati odgovor na ovo pitanje kao i tradicionalni masovni mediji kao što su Facebook i Youtube. Svi oni snose veliku odgovornost, a da nisu dobili nikakve izbore. Također je interesantno ko postavlja takva pitanja i koji su mu motivi.

Kritike na račun WikiLeaksa, koje dolaze od vlada u Vašingtonu i Bagdadu, su licemjerne. Obje su samo zabrinute za svoj dobar glas. Pri tome je američki predsjednik Barak Obama, samo na prvi pogled, u veoma povoljnoj poziciji. Međutim, on ne može tek tako sve fatalne greške prebaciti na svog prethodnika. Mnogi, ne samo u arapskim zemljama, smatraju da je na stubu srama cijela Amerika. Objavljivanje dokumenata bi mogao značiti kraj političkog života iračkog premijera Nuri Al-Malikija.

Sve dok dokumenti nisu falsifikovani i ne sadrže pogrešne dokaze, o čemu još niko ne govori, onda je krivica upravo na Al-Malikiju i Džordžu Bušu, a ne na Wiki Leaksu. Kao što je važilo za rat u Vijetnamu, tako i za rat u Iraku važi da se prljavi detalji moraju detaljno ispitati i da istina, kakva god ona bila, mora izaći na vidjelo. To su, prije svih, zaslužili Iračani.

Autor: Rainer Sollich/Mehmed Smajić

Odg. ur.: A. Slanjankić