U Bukureštu niče "kineska četvrt"

Afumati je četrvt sa oko 7000 stanovnika na sjeveroistoku Bukurešta. U jednoj prodavnici kineska vlasnica ćaska nešto na svom maternjem jeziku sa jednim svojim zemljakom. Rumunka Maria Popescu odlučila je da proba jednu ljetnu haljinu. Njen suprug Ion kaže kako su kineski proizvodi mnogo jeftiniji od onih koji dolaze sa zapada, te dodaje: "Doduše, nisu istog kvaliteta, ali mi smo zadovoljni. Imaju i nekih stvari koje su dosta dobre, poput majica ili kožnih cipela. Zbog toga i kupujemo ovdje, mi Rumuni smo zadovoljni."

Grad u gradu

Afumati je do nedavno bilo samo prašnjavo naselje na prilazima Bukureštu. Sredinom jula Afumati je ipak postao poznat u cijeloj Rumuniji. Ovdje je napravljen tržni centar, i to ne bilo kakav, nego "Chinatown Rumania". To je najveći centar kineskih prodavnica u cijeloj srednjoj i jugoistočnoj Evropi. U tri velike hale, a svaka je velika poput fudbalskog igrališta, Kinezi nude proizvode od tekstila, alat, igračke i elektronske uređaje. Pored centra su nikla i brojna skladišta, trgovine na veliko i biroi.

Devetnaest kineskih investitora uložilo je ravno 30 miliona eura. A to je samo početak, tvrdi jedan od ulagača Pan Jidong, dok novinare vodi kroz trgovački centar: "Ovdje se ne prave samo prodavnice. Ovdje ćemo izgraditi i stanove, školu, obdanište, prostore za zabavu i slobodno vrijeme, sve to na oko 600.000 kvadratnih metara." Njegov cilj je napraviti mjesto na kojem će se okupiti svi kineski trgovci i poduzetnici i gdje će stanovati Kinezi. "Ukupno investiramo sumu od više od 100 miliona eura", kaže on.

Borba za kineske investitore

Do sada u Rumuniji nije bilo većih investicija iz Kine. Kinezi su, kao što je to slučaj i u drugim zemljama regiona, prvenstveno prisutni kao trgovci na malo. Širom Rumunije ih ima deset do petnaest hiljada. Većina ih živi u Bukureštu i prodaje robu na raznim pijacama.

Rumunija projektom "Chinatown" pogađa nerv sadašnjice. Sve više investitora iz Kine traži priliku da uloži u regionu. Većinom su to državni konzorciji, ali ima i privatnih firmi. Premijer Rumunije Emil Boc se lično pojavio na otvaranju trgovačkog centra 19. jula. Godinu dana ranije prisustvovao je i polaganju kamena temeljca.

Kritika medija i birokratije

Upravnik "Chinatowna" Pan Jidong ponosno pokazuje fotografije na kojima se vidi kako stoji rame uz rame s premijerom. Njegova vizija je da ovo postane mjesto koje će biiti most ka zapadu Evrope. Ipak, on nije zadovoljan imidžom koji prati Kineze u rumunskim medijima. Mediji često pišu o tome kako kineski trgovci izbjegavaju da plaćaju porez. Oni nemaju kase u radnjama, a ne prave ni račune. "I mi Kinezi želimo da se stvari odvijaju korektno i legalno. Stoga je takav imidž u medijima neopravdan", tvrdi Jidong. On priznaje da postoje problemi, ali je siguran da će na kraju sve funkcionisati onako kako predviđa zakon.

Loš imidž u medijima nije jedini problem. On se žali i na loše uslove poslovanja. "Postoje i neugodne stvari kao što je način na koji se vrši kontrola. Razni kontrolni organi vrše pritisak na prodavače i stvara se utisak da ne postoji standardizovan i transparentan sistem kontrole." Pan tvrdi da su te stvari u Kini jednostavnije i bolje uređene. "Željeli bismo kada bi vlasti u Rumuniji riješili problem birokratije i loše infrastrukture i neke stvari naučili i od nas Kineza", kaže on.

"Sviđa mi se u Rumuniji"

U hali A nalazi se i prodavnica Zhong Yuan-Tsinga. On se bavi prodajom čarapa. U njegovoj radnji nema elektronske kase, ali on uredno izdaje račune. Već petnaest godina živi u Bukureštu, zajedno sa svojom suprugom i dvoje djece. Ponosno kaže kako je upravo postao djed.

Ranije je imao prodavnicu u tržnom centru "Niro" koji je bio u vlasništvu jednog rumunskog biznismena. Zbog toga što je vlasnik naplaćivao usluge na crno i utajivao porez, centar je više puta bio zatvaran, a Zhongova roba je bivala konfiskovana.

Sada je sretan što može da radi u kineskom centru jer konačno ima valjan ugovor o najmu. Potom sa smiješkom na licu dodaje na lošem rumunskom jeziku: "Chinatown je dobar i za Kineze i za Rumune. Meni se sviđa što živim u Rumuniji."    

Autori: Keno Verseck / Azer Slanjankić

Odg. ur.: Zorica Ilić